Lakanovski subjekt. Između jezika i jouissance (2009)
Bruce Fink“Subjektivnost se često smatrala inkompatibilnom ideji strukture, čak i onda kada je strukturalizam bio živ i zdrav. Izgledalo je da struktura isključuje samu mogućnost egzistencije subjekta, a ustvrđivanje subjektivnosti je izgleda potkopavalo strukturalističku poziciju. Čini se da je s pojavom ‘poststrukturalizma’ iz mode izašao i sam pojam subjektivnosti, a Lacan je jedan od nekolicine suvremenih mislilaca, koji je njegovoj razradi posvetio znatan trud.
Lacan, kojega su neki nazvali ‘strukturalistom’, a drugi ‘poststrukturalistom’, zadržava i u rigoroznom teorijskom okviru brani oba pojma – strukturu i subjekt. Međutim, budući da subjekt lišava toliko mnogo značajki koje mu se obično pripisuju u zapadnoj misli, te da neumorno izlaže rad strukture u psihoanalitičkim i književnim kontekstima, nije uvijek lako vidjeti koja je uloga u Lacanovu djelu ostavljena subjektu. Za čitatelja Lacanovih tekstova poteškoća se sastoji u tome što njegov pokušaj izoliranja subjekta, u različitim fazama njegova učenja, dobiva mnogo različitih oblika, a ne stapaju se svi u neku lako prepoznatljivu koncepciju subjektivnosti.”